BELEŠKE UMOBOLNOG

Header Image

Uvod

Dobrodošli slučajni prolaznici, žao mi je što ste nesrećnim slučajem nabasali na moju stranicu! Ukoliko sam vam, pak, ja poslao link za pristup, ili vas mnogo volim, ili vas iz sveg srca mrzim. Šta je slučaj od ta dva, zaključite sami.

PESME

Oblaci

Oblaci Oblaci na nebu i oblaci u glavi,
Istog naziva - potpuno različite stvari.
Oblake na nebu prirodnom pojavom nastaju,
Oblaci u glavi iz sopstvenih nam misli izrastaju.

Posmatranjem oblaka na nebu što se plavi
Raščiste se oblaci u glavi.

Na nebu uglavnom beli, u glavi uglavnom sivi,
Oblaci na nebu bitnu ulogu igraju, dok su u glavi za pometnju krivi.
Na nebu se kreću kud ih vetar tera,
A u glavi obitavaju sve dok ih nevoljni domaćin ne istera.

Posmatranjem oblaka na nebu što se plavi
Raščiste se oblaci u glavi.

Jedna je karakteristika koju obe vrste dele-
Ne dozvoljavaju nam da ugledamo u potpunosti slike cele.
Kao magla, kao štit, kao gasovito-čvrst zid,
Sprečavaju nam kako čulni, tako i umni vid.

I zato, nemojmo gledati u oblake, ni u glavi ni na nebu.
Gledajmo u visine koje se iznad njih kriju, koje su iznad visine leta čak i divljem jastrebu.
Gledanjem mimo oblaka, više, u nebo što se nad njima plavi
Raščiste se oblaci u glavi.


(19.03.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Ego sum deus meus

Nemojte na me gledati sa sažaljenjem.
Nemojte mrštiti obrve kad vam pogledam u oči.
Nećete me potkupiti duševnim spasenjem,
I neka me onda i vaš bes bar preskoči.

Ne treba mi dobri vodič kroz ulice sveta okrutnog,
Ja sam samome sebi Bog.

Nemojte se mojim stavovima čuditi,
Ne postavljajte pitanja sa odgovorima koji vam ne odgovaraju.
Možete mi slobodno i dalje u glavama svojim suditi,
No vaše me kazne nimalo ne ranjavaju.

Ne treba mi u glavi zid koji ne smem proći, zid koji okružuje neznanja smog,
Ja sam samome sebi Bog.

Okanite me se "plemenite duše",
Koje bi "svetlost raja" i meni da prikažu.
U mom životu verovanja se vaša ruše,
Vama oni koji pripovedaju za mene su oni koji vas lažu.

Praviću svoje grehe i pravednosti, a vi se slobodno molite za skoro upokojenje uma mog,
Uma koji ne zahteva spasenje, uma kome ne treba nikakav Bog.


(28.02.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Ruka

Osuši se ruko kleta,
Napusti površ banalnog nam sveta.
Što više redova tobom pišem,
Čini mi se da teže i teže dišem.

Osuši se ruko mlada,
Oslobodi me mojih jada.
Nek papir ko olovka najednom poplavi,
Stihovi i reči nek ostaju u glavi.

Osuši se ruko moja,
Kao vojnik posle boja.
Ne zapisuj više što ti mozak zbori,
Nemoj držati olovku, stisak svoj otvori.

Postani mi ruko tuđa,
Jer dokle si moja postajaćeš luđa.
Pripoji se nekoj tamo drugoj nameni,
Sve što nisi u meni pronađi u mojoj zameni.


(25.02.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Sneg

Prekrijte me beli snegovi,
Nek nad mojim telom niknu bledi bregovi.
I neka se nikad ko je ispod njih ne zabeleži,
Ko pod njima zgušeno u tami mirno leži.

Prekrijte me beli snegovi,
Neka mi svaka pahuljica bude teška kao tegovi.
I neka svaka pada za sebe,
A kad se sastanu nek nastane od njih belo, hladno ćebe.

Prekrijte me beli snegovi,
Nek za mnom ne ostanu nikakvi tragovi.
I nek popune se rupe mojih stopa,
Nek zauvek se zbrišu, da niko ne može da ih iskopa.

Prekrijte me beli snegovi,
Neka me izgube iz vida svi moji begovi.
I neka se pokidaju od muke,
Što im nikad nisam upao u ruke.

Prekrijte me beli snegovi,
Neka budem beo kao u januaru krovovi.
I neka se, kad me jednom celog natope,
Ni kad otopli, ni kad stane zima, ma nikad, ne istope.


(27.01.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Mojsije 11:4/21:20

Sveta knjiga je nesveta. Ne poštuje svoja pravila.
"Osoba nad nebom", koju uzdiže je jednom ceo ljudski rod udavila.
A osnova ove knjige je ljubav iste prema njemu, bar tvrde da je tako.
Apsurdno je koliko demantovati hrišćane je lako.

Sveta knjiga je nesveta. Ne poštuje svoja pravila.
"Osoba nad nebom" porodice je u crno zbog sujete zavila.
A osnova ove knjige je porodica, bar tvrde da je tako.
Apsurdno je koliko demantovati hrišćane je lako.

Sveta knjiga je nesveta. Ne poštuje svoja pravila.
"Osoba nad nebom" nije nas sve jednako napravila.
A osnova ove knjige je jednakost, bar tvrde da je tako.
Apsurdno je koliko demantovati hrišćane je lako.

Sveta knjiga je nesveta. Ne poštuje svoja pravila.
"Osoba nad nebom" ratne pohode u svoje je ime slavila.
A osnova ove knjige je mir, bar tvrde da je tako.
Apsurdno je koliko demantovati hrišćane je lako.

Cela religija je nesveta. Ne poštuje svoja pravila.
Svoje i greške predaka svojih nikada nije ispravila.
A šta greške pravi, ne može biti "sveto". Jel tako?
Tužno je, koliko demantovati hrišćane je lako.


(19.01.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


Homo-asinus

Čovek je najgluplja životinja. Bez šale.
Sve divlje i krotke zveri su objektivno pametnije.
Na svojoj gluposti ljudi mogu samo sebi da zahvale,
Životinje žive od nas živote kompletnije.

Životinje proživljavaju razne muke,
Proživljavaju ih i ljudi, pa šta?
Njihove nikad izazvane od svoje ruke,
Dok čovek najbolje sam sebi da ih izaziva zna.

Kad do muke dođe, muka se i trpi,
Neizvesno je da li preživljavaju ili mučki ginu.
A eto, ljudi su toliko prirodno glupi,
Da pate i pre muke, jer zbog njenog potencijalnog dolaska brinu.

U zoo-vrtu životinje u kavezima žive,
Našom krivicom naravno jer nemamo duše,
Ali koga ljudi za svoje kaveze da okrive?
Koga da okrive što ne smeju da ih sruše?

Čovek je najgluplja životinja, a ne mora biti.
Mentalni kapacitet ni o čemu ovde ne odlučuje.
Zato ovaj pesnik svim ljudima poručuje,
Dok još nije kasno, ustanite, zborite, prestanite se u sebi i nametnutim vam kavezima kriti.


(03.01.2023)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


NE ŽELIM DUŠU

Materija se ne može uništiti, ni iz čega stvoriti.
To su nas učili u školi.
Pa hoće li mi onda neko odgovoriti,
Kuda ode „duša“ koja se raskoli.

Trčim i ja pred rudu,
Ne zapitah ni odakle uopšte ona dolazi,
Ne postojiš do nekog momenta, pa se nađeš u čudu,
„Dobrodošao u život, ne opuštaj se previše, već uveliko ti prolazi.“

Dakle, samosvest, dušu, kako vam je draže,
Ne možemo u materiju svrstati zbog kontradikcije sa početka,
Ali čemu onda hodža, pop, budistički monah dobronamerni da nas laže,
Čemu sva ta očito nepostojeća spletka.

Uostalom, kome danas treba duša, moralna svest,
Valjda sazresmo dovoljno da pobedimo te aždaje glave naše,
Čemu uteha da ćemo se s drugim dušama posle života srest',
Čemu potreba da nas sa prognanom dušom u večnom plamenu plaše.

Dosta je bilo. Svega toga preko glave,
Pustite me da živim, a vama evo moje duše, nije kao da mi za šta treba.
I bez duše se može uživati u mirisu pokošene trave,
Može se gledati u lepote tamnog, naizgled praznog a istinito punom sjaja, crnog noćnog neba.


(18.12.2022)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


EX PONTO

Ispražnjenog srca, ali glava misli puna,
Vidike mi kroz rešetke zaklanja grana žbuna.
Ova je ćelija mesto, gde spala mi je s glave slobode kruna.

Apsurdom mi je zamenjena slika sveta,
Neprestane zime umesto toplih leta.
Da budem bezbrižan i srećan - sprečila me sudbina kleta.

Rešetke ne gledam više, dočekah godinu treću.
I dalje mi, 'pak, ka njoj sumorne misli skreću,
Ćelija u kojoj ostavih svoj mir, slobodu, sreću.


(08.10.2022)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------


MEMENTO MORI

Svakog jutra, kad zora zazori,
Ptice se raspevaju i Sunce izlazi,
Kad slučajni prolaznik na ulici mrava nagazi,
Meni je u glavi "memento mori".

Ja pun elana i još puniji volje,
Iz susedne sobe sveća gori,
U misao ulazi taj "memento mori",
Koji prikazuje mi život, to puno smrti polje.

I u podne dok se rad uz pesmu ori,
Kad više niko za nikog ne mari,
Kad se koncentrišemo na površne stvari,
U glavi vidim ispisano "memento mori".

Kad se divim tom životu burnom, čija nas priroda preterano umori,
I kad Mesec od Sunca radnu preuzme smenu,
Kad osluškujem samo tišinu u svakome trenu,
Ja mirno spavam, jer u glavi ostaje jedno trajno - memento mori.


(17.03.2022)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------